Putovanja i hedonizam

Gorski kotar u jesenje jutro

By MerlinZg


By MerlinZg


By MerlinZg


By MerlinZg


By MerlinZg


By MerlinZg

fire and ice

Lastovo - daleko od ociju, ali uvijek pri srcu

Staro gusarsko sjediste Lastovo City


By travela

Palaca na vrh brda, sama i u propadanju...


By travela

Vila propuh sa plavim nebom umjesto krova.


By travela

Crkva i tornjici


By travela

pravo mjesto za predah


By travela


jedan os stotina dimnjaka


By travela

lastovska lipotica


By travela

Krstarenje od Trogira prema Elafitima

Guzva u hvarskoj luci je bila zasluzna za samo jednu kavu na glavnom trgu i odlazak dalje...




Lastovo nas je docekalo carobno kao i uvijek. Uvala Zaklopatica.




Grad Lastovo je jedan od najmanje poznatih bisera naseg Jadrana




Sumrak je uvijek poseban na moru, svakakve se boje stvaraju i nestaju...




Iz oluje je izronio Ukleti Holandez i projurio na vjetru u potrazi za slobodom...




Marina u Korculi je uvijek puna. Mala je, skupa i cesto treba veza da se nadje mjesto.




Korcula - my kind of place




Sipanska Luka, malo romanticno mjesto svakako vrijedno posjeta i vecere u odlicnom restoranu Pjat.




Elafiti puni prirodnih i arhitektonskih cuda zajedno u harmoniji ljepote




Pogled na Hvar sa Palmizane nakon bure u sumrak




I nakon mora povratak u kale drevnog Trogira.

jahtom po Jadranu

Zora u mjestu Marina

Ledenjacka skijalista u proljece

The show must go on –
Tri tisuce metara nad morem, cisto plavo nebo, prsic pod skijama, zelene doline...
Najvaznije boje u skijanju su bijela i plava, naime plavo nebo bez oblacka i bijeli snijeg. Nazalost u doba nasih zimskih skolskih praznika, kada vecina Hrvata ide na skijanje, uglavnom nedostaje ili plava ili bijela boja. U ovo doba godine vrijeme je ljepse i toplije, dan duze traje, na visinama snijega ima dovoljno, a plavoj i bijeloj je dodana i zelena boja proljeca u dolinama. Cesto se moze u istom danu skijati na ledenjaku i kupati u otvorenim grijanim bazenima u dolini. Proljetno skijanje je poseban dozivljaj, potpuno drugaciji od zimskog. Srecom skijaska sezona nije gotova, kada je za mnoga niza skijalista skijanje vec lanjski snijeg, na visim terenima traje i dalje. Na ledenjacima i citave godine. Ovim tekstom cemo obuhvatiti 6 ledenjaka koji su najblizi nasoj zemlji i na kojima se skija najveci broj nasih sugradjana. Skijaske staze su uglavnom lakse i srednje tezine. Kako su ledenjaci po svojoj strukturi polozeni, zahtjevnije staze su rijetke. Svi ledenjaci spadaju u kategoriju obiteljskih skijalista. Prilikom odlaska na visoko alpska skijalista treba imati nekoliko stvari na umu. Na skijanje je najbolje krenuti rano ujutro i biti na zicarama vec u osam. Skija se za toplijih dana samo do rucka. Zbog visih temperatura kasnije tijekom dana snijeg zna biti dosta mekan. Popodne se uglavnom sunca i pjeva 'Anton aus Tirol' po lokalnim Jodel Schirmbarovima. Kod suncanja se treba namazati velikom kolicinom krema sa najvisim mogucim faktorom jer sunce grije puno jace na tri tisuce metara nadmorske visine. Boja se dobije puno brze, no i opasnost od opeklina je veca. Na skijanje na ledenjake se uglavnom ide vikendom od ozujka, pa u travnju i svibnju, te pocetkom jeseni od kraja rujna. Ljeti zna biti pretoplo, no pravi zaljubljenici u skijanje uvijek imaju skije sa sobom u automobilu kada idu na sluzbeni put prema Njemackoj ili Italiji i ...nikad se ne zna, ako je lijep dan, a skijaliste je blizu autoceste...

Moelltal
Ledenjak Moelltaler je jedini sa juzne strane alpa I jedini u Koruskoj. Najmladje je ledenjacko skijaliste, uredjeno je 1983. Tada su postavljene dvije vudnice I gondolska zicara. Do 1997. je skijaliste bilo otvoreno samo u ljeto I jesen jer je cesta do jezera Stuebelesee na 2200 m. ostali dio godine bila neprohodna. Te godine je otvoren podplaninski vlak u duzini od 4,8 km koji vozi do donje stanice gondole te je tako od tada skijaliste otvoreno citave godine. Gornja stanica gondole je na 2800 m. U blizini se nalazi Glaspalast, novootvoreni restoran Eissee. Od njega vodi lagana staza stotinjak metara nize do pocetka skijaskih zicara. Moderna sestorosedeznica I dvosedeznica voze do najvise visine od 3122 m. Staze su uglavnom lagane, a posebno dobra je crna staza br.4. Od restorana do srednje stanice vode dva spusta jedan zahtjevniji crni I jedan blazi crveni, ipak ljeti zna biti premokar snijeg pa se spustanje ne preporucuje osim rano ujutro. Povratak u dolinu je jedino moguc vlakom. Apres ski je skroman jer se zicare zatvaraju vec u 5. Kod donje stanice gondole je tipican asutrijski Jodel Schirmbar u kojemu mozete cupkati sa rakijom u ruci na muziku DJ Oetzija. U dolini je nesto bolji Moelli bar. Ostali dio doline je uglavnom gastronomski nezanimljiv. Nekoliko Gasthausa I restorana se nalaze u obliznjim Flattachu I Malnitzu u kojima se nalaze I hoteli I aprtmani.

KAPRUN
Medju nasim sugradjanima Kaprun je najomiljenije ledenjacko skijaliste. Kitzsteinhorn kako je pravo ime planine i skijalista u punom je pogonu. Nakon tragedije sa podplaninskim vlakom, sagradjena je jos jedna brza zicara Gletscherjet koja povezuje dolinu sa ledenjakom. Tereni su nesto nizi ( 2452 – 3029 m) nego na drugim ledenjacima pa je skijaliste bolje u proljece nego ljeti. Na skijanje treba krenuti rano jer se u dane kada je najveca guzva prestaju prodavati karte za zicaru kada se skijaliste napuni. Srediste zbivanja je restoran Alpincentar od kojeg vode zicare prema vrhu. Staze su umjerene tezine i blage kao i na vecini ledenjaka. Ukupno je 15 zicara i cetrdeset km. dobro uredjenih staza. U samom mjestu Kaprun se nalazi veliki otvoreni bazen tako da je u istom danu moguce skijanje i kupanje. Tu se nalaze i najblizi hoteli i aprtmani. Navecer je obavezan izlazak u Baum Bar, diskoteku na ulazu u mjesto. Obliznji Zell am See je smjesten uz istoimeno jezero i zimi se ovdje sve odigrava. Kako je Kitz visok i hladan, skija se na nizim Maiskogelu i Schmittenhoheu. Zimi kada se jezero zamrzne na njemu se odrzavaju razna dogadjanja, od klizanja do automobilskih i konjickih utrka. Najkraci put iz Hrvatske je kroz tunel iz Malnitza do Bad Gasteina kroz koji petnaestak minuta vozi vlak sa auotmobilima. U protivnom treba ici atuputem kroz Tauern tunele i preko Bischofshofena. Obavezno treba stati kod Jage, gostionice na zavoju prije spustanja u dolinu. To je pravo mjesto za popodnevno suncanje i dobru hranu.


Hintertux
3250 metara nad morem kristalni prsic ocekuje sunca gladne skijase. Kada vecina skijalista zatvori svoja vrata, zivot je ovdje u punom zamahu. Skijanje na ledenjaku Hintertuxa je pravi odmor za dusu I tijelo. Legendaran su tjedan Firna (tanka ledena kora na dubokom snijegu) koji se tradicionaolno odrzava od 26.4. do 3.5. Sportske aktivnosti i non – stop party obecavaju urnebesnu zabavu. Ovaj ledenjak je jedan od najatraktivnijih u Austriji I Evropi. Nalazi se u dolini Zillertal. Do vrha voze dvije gondole I dvije zicare sa sjedalicama. Najbolja Apres ski atmosfera je u Ice baru koji se nalazi pored Pekenbhana. Navecer je zgodno u Tiroler Stubenu pored kolodvora u Mayrhofenu. Tu se moze vjezbati zabijanje cavala sa spicastim cekicem u veliki panj. Cilj je zabiti cavao sa sto manje udaraca I naravno igra se za ’ein bier’. Ukoliko vam se ne skija svaki dan u dolini takodjer ceka obilje ponude od kupanja u termalnim vodama do canyoninga I ribolova u rijeci Tux. Postoji I skola jahanja, a na samom ledenjaku skijaski kamp za djecu koji vodi bivsi prefi prvak Hugo Nindl. Smjestaj je u Mayrhofenu, Finkenbergu I Lanersbachu. Jedini problem je dug put, oko sest do sedam sati autombilom od Zgreba, no uzitak skijanja vrijedi svake minute putovanja.

Soelden
Pri samom kraju Oetztala nalazi se jedno od najzabavnijih skijalista Alpa. Soelden zovu i austrijskom Ibizom. Travanj i svibanj su puni razlicitih dogadjanja koji kulminiraju svecanim zatvaranjem zimske sezone i nizih terena Prvog Svibnja. Tereni na ledenjacima Rettebach i Tiefenbach su otvoreni citave godine. Ledenjaci su povezani kratkim ski tunelom, zicarama i cestom iz doline. Tereni se nalaze na visini izmedju 2700 i 3300 m. i ukupno je devet zicara te 36 km. staza. Do Prvog svibnja je otvoreno citavo skijaliste sa 34 zicare i preko 140 km. staza. Osim skijanja u okolici Soeldena je moguce provsti adrenalinske tjedne baveci se raznim sportovima od raftinga do mountain bikinga. Soleden je pravi primjer brizno uredjenog mjesta koje zivi za i od turizma. Ovdje bi trebalo poslati na studijsko putovanje nase inertne turisticke radnike da shvate zasto Austrija zaradjuje mnogo vise novca od ljetnog turizma nego Hrvatska. Na ledenjacima se mogu vidjeti sve novotarije vezane uz snjezne sportove. Snow boarding i Carving su odavno passe, dolaze Skwal , Snowcoot i Snowblades. Poslije skijanja citavo mjesto se pretvara u Apres ski. Glasna muzika tresti iz mnogobrojnih barova na otvorenom i izgleda kao da su svi 'dobre volje'. Piju se raznobojni kokteli a obicno se zavrsi u Waterworldu, novom kompleksu bazena, sauni i fitnessa. Soelden je najudaljeniji, ali i najzabavniji.

Marmolada
Kraljica Dolomita. Jedini pravi ledenjak u Italiji na kojem je moguce skijanje. Za razliku od ledenjaka u Austriji, Marmolada je relativno malo skijaliste i u ovaj kraj se ne dolazi prvenstveno zbog proljetnog skijanja. Ukoliko ste u Milanu shoppingu ili u posjetu nekoj izlozbi u Veneciji, ponesite skije i provedite jedan dan na svijezem zraku. Ovo skijaliste radi i zimi i povezano je u sistem skijaskih karata Superski Dolomiti. Zimi, ako vrijeme dopusta, rade se dnevni izleti iz nekog obliznjeg sredista kao sto su Corvara, Arabba, Val Gardena ili Cortina. Poznata je po jednom od najduzih spusteva, do dna je vise od 12 km relativno blage staze. Visinska razlika spusta je tisucu osamsto metara, sa 3300 m. do 1500. m. Kako je Marmolada najvisa ( 3342 m), s vrha se pruza prekrasan pogled, a za posebno bistrog vremena vidi se i Venecija. Na vrhu imate osjecaj kao da vam je citav svijet pod nogama. Sa juzne strane je okomita stijena duboka preko 800 metara. Gondolska zicara pocinje u Malga Ciapeli. U blizini se nalazi i muzej posvecen prvom svjetskom ratu jer su u ovim krajevima vodjene zestoke borbe izmedju Italije i Austrougarske. Smjestaj je u obliznjim selima Malga Ciapela, Livinallongo i Selva. Ukoliko se dolazi samo na dnevni izlet, Marmolada je udaljena pedesetak km. od autoceste kod Belluna ili sa druge strane od Bolzana.

Mit o megapixelima

Usprkos naprednoj tehnologiji koja nas okruzuje doba mitova nikada nije prestalo. Novi mitovi se stalno poradjaju iz dubina tehnoloskih bajki. Neki misle da kada posalju pedesetak forvardusa putem emajla kako ce im se dogoditi nesto ljepo, zaraditi puno novaca bez muke ili sresti ljubav zivota preko dating stranica. Svojevremeno je Bill Gates tvrdio kako je 640K RAMa memorije dovoljno svakome, no poslije se to pokazalo smjesnim. Mitovi dolaze i prolaze no jedan je prilicno tvrdokoran. Mit o megapixelima u foto aparatima. Od prilike mit glasi: «Sto je vise megapixela u mom aparatu, fotografije ce biti to bolje.»
Debela laz koju kompanije proizvodjaci foto aparata vrlo dobro znaju, no usprkos tome je dobro unovcuju. Reklamne poruke cesto sugeriraju kako je 7-megapixela puno bolje od 5-mega. Ukratko i laicki megapixel je milion malih obojenih tockica u fotki. Logicno se cini da sto je vise miliona tockica to ce fokta biti ostrija i kvalitetnija. U praksi cesto ispadne samo losa fotka sa vise tockica. Optika foto aparata i senzor prvenstveno pa jos neke elektronicke tehnikalije znace mnogo vise za kvalitetu fotke od kolicine miliona tockica. Ne treba niti spominjati onu ruku koja drzi prst na okidacu, svjetlo, kompoziciju, ugodjavanje fotica i ostale radnje koja su mozda i najvaznije za izradu dobre fotografije. Vidio sam mnoga uvecanja fotki snimljenih sa 4-mega koje izgledaju ostrije i bolje od onih snimljenih sa dvostruko vise mega, no stos je u tome da sto ima vise megapixela foto aparati kostaju vise. O tome se moze pricati nadugo i nasiroko, a mnogi ljudi ce i dalje vjerovati u mit o kolicini megapixela. Sa rezignacijom pogledavaju svoj 5-mega model iz 2005. i misle kako im je zadnje vrijeme da ga bace i promjene za neki od recimo 8-mega jer su u dubokom tehnoloskom srednjem vijeku.
Na Science Channelu (serija - It is All Geek to Me) je nedavno bila emisija u kojoj je isti prizor snimljen sa 5, 8 i 13 megapixelnom kamerom. Fotke su isprintane u formatu 40x60 cm. i objesene na zid u zeljeznickoj postaji u New Yorku. Pred kamerama su pitali ljude da utvrde razliku i odrede koji poster je snimljen kojim foticem. Ispitanici su mogli sve, pribliziti se, udaljiti, sto god su zeljeli. Rezultat je bio da je samo jedna osoba pravilno odredila koji poster je snimljen u niskoj, srednjoj ili visokoj rezoluciji. Svi ostali su pogrijesili ili tvrdili da nema razlike.
Slican rezultat testiranja je objavljen i u americkom magazinu Profesional Photographer. Oni su radili test u studiju sa 7,10 i 16,6 megapixelnim foticima. Model je bio vrlo zivopisno obucen, duge kovrcave kose i sarene pozadine tako da su do izrazaja trebali doci svi parametri. Pri ovom testu su tri osobe od pedeset pogodile.
Konacno, da li je broj megapixela irelevantan?
I da i ne. Za sve znalce programa za uredjivanje digitalnih fotki par megapixela vise uvijek dodje dobro pogotovo kod cropanja. To znaci izrezivanje nepozeljnog dijela fotografije, a da pri tome ostane dovoljna kolicina tockica za dobar print. To je narocito vazno za profice koji proizvode fotke za reklame i mega postere, no za nas laike i nije toliko bitno.
Zakljucak je da svaki fotic sa 5-mega ispunjuje svoju svrhu ako je u rukama amatera, cak i ako zelite printati postere, cropati ne previse i slicno se igrati fotkama. Kod kupnje novog fotica treba vise obratiti paznju na neke druge elemente i performanse jer sama usporedba modela po osnovu broja megapixela nije dovoljna niti opravdana. Cesto proizvodjaci skrivaju slabiju optiku ili neki drugi nedostatak iza tog broja. Prilikom kupnje treba procitati i ona mala slova na prospektima, konzultirati se sa prijateljima koji se kuze u to ili se razletiti po foto stranicama koje recenziraju nove fotice.
Sto reci? Zivot nije crn i bijeli, vec uglavnom u svim nijansama boja izmedju krajnosti, a tako je i sa tehnoloskim mitovima od kojih oni koji ih podrzavaju jako dobro zive i zaradjuju.

Skijanje

Skijaski skolski praznici
Jos koji dan i horda gradjana Hrvatske krece u seobu prema, uglavnom, zapadu u potrazi za snjegom. Tko uopce ide na skijanje. Po medijima se provlace brojke izmedju 130 000 (dnevnik), 200 000 (vecina tiskanih medija), pa do 300 000 (razna zuta stampa). Koji je stvarni broj to nitko ne zna jer nema nacina da se izbroji. Vecina ljudi na skijanje ne ide preko bilo turistickih agencija pa se ne moze znati broj, naime ljudi su naucili da se preko neta ili telefonom moze rezervirati smjestaj bilo gdje, a posto je to samo prodaja soba i apartmana (poput ljetovanja kod nas) nije nuzno traziti smjestaj preko agencija.
Koliko ljudi ce skijati, to je vec dugo pitanje. Ako uzmemo brojku od recimo 200 000. Od toga je recimo 100 000 tisuca dijece. Od njih je dvadesetak tisuca onih koja su pre mala, pre cendrava, pre razmazena i svasta jos pre pa se nece skijati. Onaj ostatak od 80 000 vjerojatno hoce, neki u skolama koje organiziraju nasi, a neki u austriskim, talijanskim i inim skolama skijanja. Njih mi je najvise zao jer ce tri sata dnevno pokusavati pratiti nekog brdskog macho schi maestra koji inace ostatak godine cuva krave u svom selu, a zimi glumi alpskog galeba. Skola sa djecom mu je inace ziva tlaka jer on ceka usamljene bogate ruske supruge kojima ce dvati privatne satove u nadi da ce ga pozvati u svoju sobu na ekstra gimnasticke vjezbe uz bogatu napojnicu. Oni koji ce ici u skole skijanja organizirane iz Hrvatske, a u stranim centrima samo sreca moze dati u prave ruke. Vecina, nazovi ucitelja, su priuceni skijasi koji nemaju blage veze o ucenju. U Hrvatskoj postoji oko 600 ucitelja skijanja sa polozenim ispitima i vazecom licencom. Roditelji koji cesto idu na skijane samo zbog svoje djecice i kako bi se u kvartu i firmi mogli praviti vazni, nemaju pojima niti o skijanju, a jos manje o skoli pa niti ne pitaju da li osoba kojem predaju svoje najmilije imaju licencu za poduku. Cast izuzecima, ozbiljnim skolama koji zaposljavaju samo provjerene kadrove, no treba priznati da takve skole kostaju izmedju 100 i 150 eurica na tjedan u boljim skijaskim sredistima, one jeftinije su i sumnjivije jer licecncirani ucitelj skijanja ne radi badava.
Osim djecice skijaju i odrasli, no to bi se moglo podjeliti u nekoliko kategorija glede ambicioznosti prema snjeznom sportu broj jedan. Veliki dio u najskupljoj opremi dostojnoj St.Moritza u punoj sezoni uglavnom ide na brda na kavice, suncanje i vilijamovke. Uz svesrdnu pomoc SMSa i MMSa uporno svakog dana obavjestavaju sve one jadnike koji su ostali kod kuce da je sve cool i super, vrijeme odlicno iako je vani snjezna mecava, a spavaju u bjednim apartmanima desetak kilometara od zicara. Sve to nije vazno, ali je vazno da se secu u Spyder odjelima oko Apres ski barova i da im na autima bljesce nove rosinjolke. Druga kategorija su uporni pocetnici zrele dobi koji pokusavaju nadomjestiti prohujale godine stjecanja i koji sad u srednjim tridesetim ili jos kasnije pokusavaju shvatiti sto je to privlacno u hladnoci, padanju i bolu svih misica. Ti su najuporniji i provedu na snjegu vise od njihov izbezumljenih ucitelja koji ih pokusavaju postaviti na noge. Ona najgora varijanta poluuspjesnih businessmana koji misle da mogu sami sve, se ubijaju po pre strmim stazama u borbi za zivot jer sto ce njima ucitelj kad su tako uspjesni u zivotu. U manjini postoji i ona treca grupa ljudi koji skijaju vec godinama i desetljecima iz vremena davno prije nego sto je to postala moda. To su oni istinski zaljubljenici u snjg i skijanje koje cete tesko vidjeti u restoranima ili na stazama jer tamo gdje takvi skijaju nema previse ljudi, a pogotovo ne one skvadre s terasa i apres ski barova. Ti se bude u sedam, kako bi vec u pola devet bili na prvoj zicari jer do deset je najbolje skijanje kada su staze prazne, a vecina pocetnika tek ispija prve kavice. Sve u svemu od broja od 200 000 skijasa slobodno se moze reci da je maksimalno 10% onih pravih koji to vole, 50% je djece koje su roditelji, cesto mimo njihovih zelja, upisali u skole skijanja dok ostatak cine uglavno sminkeri, snobovi i nezainteresirani roditelji. To sto danas skijanje stoji u prosjeku petstotinjak eura po osobi nema nikakve veze s uzitkom. Vazno je da svi idu na skijanje i da se o tome prica. Oni pravi skijasi o tome i tako ne pricaju jer je to normalno.
Ne mislim da je skijanje lose, upravo suprotno, za mene je to najdivniji sport kojem sam posvetio dobar dio svog zivota, no smjesna mi je sva ta prica i medijsko prenapuhavanje okosamo tjedan dana zimovanja. Na skijanju sam proveo par godina, ako zbrojim sve dane na snjegu. Sezona traje od pocetka prosinca do kraja travnja, no citava frka se dize oko uvijek istih tjedan dana skolskih praznika kada vise od 90% svih skijasa Hrvata odlazi na skijanje. Tada i nikad vise, onda se cude zasto su im te daske na nogama koje zivot znace toliko strane.

Izumi koji su promjenili putovanja

ATLAS
Kartograf Gerardus Mercator je u 16. stoljeću počeo upotrebljavati riječ atlas za knjigu mapa. U to doba je izrada atlasa bila skupni posao matematičara, astronoma, kartografa i umjetnika koji su, između ostalog, crtali morska čudovišta u oceanima. Karte su bilo vrlo skupe, a pomorske nacije poput Španjolaca i Portugalaca čuvale su ih kao nešto najvrjednije tako da su bile omiljeni plijen gusara. Čak su se namjerno izrađivale krive karte kako bi navele suparnike na pogrešan put. Karte su mnogima i danas prvi korak pri planiranju novog putovanja. Izumi poput GPSa polako, ali sigurno zamjenjuju karte, no mnogi još uvijek vole vidjeti neki kraj ili zamlju u velikom formatu. Karte svijeta ili neke regije, pogotovo one stare, su I dobra dekoracija u mnogim stanovima I uredima.

KREME ZA SUNČANJE
Stari Egipćani, drevni Kinezi, Grci, Rimljani zgražali su se izlaganju lica ili, ne daj Bože, tijela suncu. Potamnjela put bila je odlika seljaka i robova koji su morali raditi na poljima, dok je blijeda put označavala status plemstva. U srednjovjekovnoj su se Engleskoj nosile maske kako sunce ne bi položilo svoje zrake na blijedu put dvorskih dama. Dolaskom industrijske revolucije, kada su se seljaci transformirali u radnike, prestali raditi vani te se preselili u zagušljive i mračne tvornice, sunčanje dolazi u modu. Od tada brončani ten označava one koji ne moraju raditi. Prve sunčane naočale dizajnirane su 1929. za šetnje po Atlantic Cityju, a 1936. kompanija L'Oreal lansirala je prvu kremu za sunčanje. Sve ostalo je povijest. Danas sa sve večim problemom zračenja kreme sa visokim faktorima zaštite su nezaobilazni dio putne prtljage. U nekim dijelovima svijeta, poput Azije, lokalno stanovništvo iz gradova ne cijeni osunčanu put te se I dalje sakriva iza odjeće čak I kada su na plaži.

CJEPIVO
Putovanja su idealan način da se pokupe egzotične boleštine. Preko devedeset posto lokalnog stanovništva Amerike, prije Kolumbovog dolaska, oboljelo je i umrlo od različitih bolesti koje su sa sobom donijeli španjolski osvajači. U Europi je tek 1721. lady Montague, supruga britanskog ambasadora na Otomanskom dvoru, predstavila pracjepivo zapadu. Danas se cijepljenjem sprečava mogućnost zaraze u najopasnijim područjima svijeta i nikada do sada medicina nije pružala toliko zaštite od najsmrtonosnijih bolesti. Profilaksa cijepljenjem se preporuča prije putovanja u mnogobrojne egzotične zemle pa se dobro informirati o tome prije putovanja na web stranicama HZZO-a.

BIKINI
Nakon rata, 1946. godine mali atol Bikini na udaljenim Marshallovim otocima u Pacifiku postao je poznat po testiranjima nuklearnih bombi. Tog ljeta na vrhuncu sezone u Cannesu počele su se nositi male krpice povezane špagicom. Bikini je rođen na užas puritanaca kojima je i kostim Esther Williams, nalik na atletski dres, bio izvan pojma o ćudoređu. Pravi proboj u svijet mode bikini je doživio osam godina kasnije kada ga je režiser Roger Vadim poklonio tada nepoznatoj starleti Brigitte Bardot poslavši je na sunčanje na rivijeru u St.Tropez. Monokini je dizajniran u Austriji 1964, no nikada nije doživio slavu svog oskudnog prethodnika bez obzira na promjenjivu modu. Usprkos sve večem saznanju o štetnosti sunčevog zračenja na kožu, bikini je I danas u modi. Ne zna se tko je izmislio monokini, no taj mali komad krpice je I danas najugodniji oku muškarca.

FOTOAPARAT
Od davnina, kada su pećinski praljudi umočili prst u prah pomiješan bojom i na zidu nacrtali prizore iz lova na mamute, ljudska bića žele zabilježiti ono što su vidjela. Prva fiksirana fotografija nastala je 1827. god. iz camere obscure. Postupak je mnogo puta poboljšavan pa su krajem stoljeća putnici donosili prve dagerotipe (po Daguerru, slikaru koji je najviše radio na procesu) s putovanja po Egiptu. George Eastman, koji je izumio prvi film a kasnije i fotoaparat za masovno tržište, početkom prošlog stoljeća lansirao je reklamni slogan 'vi fotografirajte, a mi ćemo učiniti ostalo'. Nasljednici tih prvih Kodak freakova danas e-mailom šalju fotografije iz srca afričkog buša. Digitalna tehnika je do krajnosti demokratizirala područje fotografije tako da je gotovo nemoguče vidjeti grupu turista u kojoj netko nema fotić. Objavom kompjuterskih programa za obradu fotografije počelo je novo doba tako da je danas fotografija popularnija nego ikada.

SUVENIRI
Riječ souvenir dolazi od francuske riječi koja označava memoriju. Dokaz iz daljina koje smo donijeli kući kako bismo se prisjećali lijepih trenutaka te pravili važni pred susjedima i prijateljima. Sakupljanje suvenira su u modu uveli razni osvajači, a dovoljno je posjetiti Britanski muzej u Londonu koji ujedno predstavlja i najveću svjetsku izložbu suvenira, skupljenih kroz duge godine turističkih putovanja kraljevske vojske. Suvenire kupuju gotovo svi, bez obzira radi li se o kičastim plastičnim gondolama iz Venecije, majicama s natpisima 'I got drunk in Tijuana ili ukradenim glavama sa spomenika u Angkor Watu. Večina suvenira nakon nekog vremena počinje smetati I sa polica na kojima skupljaju prašinu nestaju u ladicama I garažama. Često su I dobar poklon pa kad nam dosade poklanjamo ih nekome za rodjendan uz riječi: Vidiš kako sam mislio na tebe u Maroku.

TURISTIČKI VODIČI
Prelaskom putnika s konja u vlakove turizam je u Europi postao bitno jednostavniji. Tako se pojavila i potreba za podacima o nekoj zemlji na domaćem jeziku. Godine 1839. tiskan je prvi turistički vodič. Njemački izdavač Karl Baedecker otac je vodiča kakve danas poznajemo, a više od stotinu godina njegovo ime je bilo sinonim za tiskane vodiće. Crveno ukoričene knjige, koje je kasnije kopirao Michelin, bile su prave enciklopedije podataka i uputa. Sjedište kompanije i njeni vrijedni arhivi stradali su za bombardiranja Leipziga 1943. Kompanija je počela ponovno izdavati pet godina kasnije, a uskoro ju je preuzeo američki Fodor's, također izdavač vodiča. Danas su daleko najpopularniji Lonely Planet i Rough Guide, osobito za putovanja na druge kontinente, koji pokrivaju gotovo svako najvažnije turističko mjesto na našem malom planetu. Lonely Planet kao najpopularniji izdavač vodića za sve vrste putnika, od backpackera do bogatuna, vrlo uvjerljivo daje upute ne samo o turističkim znamenitostima nekog mjesta nego I recenzije restorana, hotela I ostale zabave tako da je nezaobilazno štivo svakog pravog putnika.

Maroko

Hakima, dvadesetjednogodisnjakinja iz brdskog zaseoka pored Fesa ne zna ni citati ni pisati kao niti trideset posto od trideset i pet milijuna stanovnika Maroka. Zivjela je u kolibi od blata i slame zajedno sa roditeljima i tri sestre. Naucila je tkati tepihe i to je bio jedan rijetkih izvora prihoda za ovu siromasnu obitelj koja zivi poput njihovih predaka stotinama godina prije. Radila je za dva eura dnevno i nije znala za nista drugo. Njen zivot se promjenio kada je kroz selo zajedno sa grupom avanturista prosao Missouri, profesionalni vodic u Maroku. Kako je sa sezdeset godina ostao samac, mlada mu je djevojka zapela za oko iako se nije imalo sto puno za vidjeti. Tradicionalno obucene zene, kojih je u Maroku velika vecina, nose kaftan i marame, a neudate djevojke skrivaju lice. Missouri je poceo pregovarati sa ocem i dogovorili su se da za nju plati 10,000 Dirhama (oko tisucu eura) te da joj pokloni zlatnu ogrlicu u vrijednosti od 6,000 dirhama. Kada je potpisan ugovor mogli su se upoznati i ozeniti. Ugovor je ovjerio seoski Muftija, napisan je iz dva razloga. Prvi je bio da se njime garantira djevojcina nevinost, pa se ugovor razvrgava ukoliko se za prvr bracne noci dokaze suprotno, a drugi je da sluzi kao vjencani list s kojim se legalizira njihov brak kako bi zajedno mogli putovati i odsjesti u hotelima. Vjencanje je bilo seoska zabava koju je financirao otac iz dobivenog novca. Zabava je bila bez alkohola kojeg u ovoj prilicno religioznoj zemlji nitko ne pije osim stranaca. U neko doba noci Hakima je odpracena u kolibu zajedno sa dvije starije zene koje su je u sat vremena trebale poduciti i pripremiti na obavljanje bracnih duznosti. Nakon sto je Missouri obavio sto se od njega cekivalo, izasao je pred kolibu i veselo drustvo te pokazao tepih sa krvavim mrljama. Tek tada je zapocelo pravo slavlje, a bracni savez Hakime i Missourija je bio zapecacen.
Turisticki je Maroko izuzetno zanimljiva zemlja. Jedna je od uredjenijih arapskih zemalja, nema teroristickih napada, a infrastruktura; ceste i hoteli je na visokom nivou. Uobicajena tura je po kraljevskim gradovima kojih ima cetiri. Tradicija gradnje kraljevskih gradova je pocela jos u osmom stoljecu. Od tada je svaka dinastija gradila i utvrdjivala svoj glavni grad koji je bio opasan zidinama. Unutar grada (Medine) je bilo sve potrebno za zivot i sigurnost dvora, harema pa i zitelja. Najveca Medina je u Marakechu unutar koje i danas zivi osam stotina tisuca stanovnika, a druga po velicini je Fes sa tristotine pedest tisuca.Tura pocinje u Casablanci gdje se nalazi najveca zracna luka. Grad koji je postao poznat po istoimenom legendarnom filmu nije pretjerano zanimljiv tako da se u njemu zadrzava najkrace. Nakon toga sljedi najnoviji glavni grad Rabat u kojemu je sjediste i danasnje vlade. Brza utocesta vodi dalje prema Meknesu i Fesu. Izmedju ta dva grada se obavezno posjecuje Volubilis jedan od rimskih gradova koji je vrlo dobro ocuvan te Moulay Idriss, sveti grad kojeg je osnovao istoimeni vodja u osmom stoljecu. Najatraktivniji kraljevski grad je Marakech koji zasluzuje duzi ostanak. Ponad Marakecha se uzdize visoki planinski masiv Atlasa sa vrhovima od preko cetiri tisuce metara.

Fotografije sa putovanja: http://www.merlin-world.com/gallery2/v/Maroko/